S Tatianom i društvom u prirodi

Popodne je bilo više nego ugodno
. Sunčan proljetni dan odisao je svježinom. Ne znam kome je palo prvo na pamet da vikend provedemo u prirodi. Znam samo da je Marina predložila svoje rodno selo. Stalno nam je pričala o nekoj crkvi između dvije rijeke, o livadi punoj proljetnog cvijeća, o pticama koje božanstveno pjevaju.
Spremili smo se, čvrsto odlučni da gradski život zamijenimo životom probuđene prirode. Tomo je imao prilično muke da privoli Tatianu da pođe s njim, odnosno sa nama. Trud mu se isplatio, pa smo konačno zauzeli svoja mjesta u “Golfu” i krenuli na vikend.
Sve je bilo spakirano u autu. Spavati ćemo tamo između dvije rijeke, glasali smo tri na prema jedan. Ponijeli smo dosta hrane, pića, kave. Kako je Marina govorila, s obje strane crkve je bila velika šuma te se nismo brinuli za vatru.
Stigli smo negdje oko deset sati prije podne. Odmah sam se oduševio prizorom. Mala crkva zaista bijaše smještena između dvije male rijeke. Odmah iznad uzdizala su se prilična brda obrasla pretežno hrastovom šumom.
– Ovdje ima vrganja koliko hoćeš! -oduševio se Zoran.
Brzo smo se raspremili, a onda smo sjeli da malo uživamo. Rijeke su tiho žuborile, između brda vladala je neka svečana tišina. Tek bi poneka ptica zacvrkutala. Livada je bila zaista puna žutih maslačaka i raznog cvijeća. Pravi raj.
Doručkovali smo brzo, bolje reći ručali, a onda smo naložili vatru i skuhali kavu. Pili smo pivo. Poslije odmora, Tomo predloži da potražimo koji vrganj, jer su te gljive bolje od mesa. Ipak, Tatiana i ja smo ostali za svaki slučaj da čuvamo stvari, a Tomo i Marina odoše put šume.
Zrak je bio svjež, a priroda unaokolo budila je u čovjeku želju za nekim lijepim doživljajem. Mora da je ta proljetna opijenost i utjecala i na Tatianu. Djetinjasto, s naivnošću koju nikada od nje ne bih očekivao, ona me zagrli, prisloni svoju glavu na moje grudi i tako ostade neko vrijeme.
Počeo sam nesvjesno da je milujem po kosi. Ništa nije govorila. Nisam se usuđivao da idem dalje, jer sa Marinom sam bio mnogo, mnogo bliži. Čuli smo kako je nešto skočilo u vodu. Ona se trže. Strašno se bojala zmija. Nasmijah se.
– Gdje li su oni? – upita znatiželjno.
Ustali smo da pogledamo gdje su se izgubili Marina i Tomo. Prišli smo bliže ivici šume. U jednom momentu sam ugledao njih dvoje. Nekako u isto vrijeme i Tatiana je uspjela da shvati kakvo me je to iznenađenje ukopalo u mjestu. Pogledah je. Bila je sva zajapurena, ne krijući da se posramila vidjevši Tomu i Marinu u ljubavnom grču.
Tomo je ležao na zemlji, a Marina mu je sjedila na koplju i ritmički se nabijala. Sve su to radili tako opušteno i sa uživanjem kao da su u sobi, a ne u nepoznatoj šumi. Mislio sam da će Marina biti moja, a da će se Tomo pobrinuti oko Tatiane.
– Tako se znači beru gljive – rekla je Tatiana i uz smiješak mi namignula.
Nas dvoje smo se vratili na livadu pokraj rijeke. Sada je bila opreznija. Nije se čak ni usuđivala da spusti glavu na moje grudi. Ovog puta sam ja napravio prvi potez. Prišao sam joj i nježno je pomilovao po vratu. Stresla se. Bio je to za mene znak da je zagrlim i da joj ubrzo potražim usne.
Ljubili smo se i milovali, sve dok nas Marina i Tomo nisu prekinuli u ljubavnom zanosu.
– Ako vam smetamo da mi odemo da još malo tražimo gljive – predloži Tomo.
– Vidjeli smo kako to Marina bere gljive. Mi ćemo to d**gi put – rekoh.
Smijali su se. Dan je polako odmicao. Sada smo uzeli malo bolju hranu. Pio sam moje omiljeno piće, crno vino. Mislili smo da u okolini nema žive duše, ali na naše veliko iznenađenje jedan čovjek je doveo konja i zavezao ga na nekih sto metara od nas, čudno nas je pogledao i produžio dalje.
– Kuća mu je prilično daleko odavde. Po konja ce doći tek večeras – reče nam Marina.
Pio sam crno vino i požudno bacao pogled prema Tatiani. Znao sam da noćas mora biti moja, ma gdje bilo. U šumi, na livadi, ako treba i u samoj rijeci. Do te bajne noći bilo je prilično vremena. Predložio sam društvu da priđemo konju da vidimo da li ima petlju, da se malo zabavimo.
Bili su oduševljeni. Važno je bilo da se nešto događa. Prišavši pastuhu on neljubazno zarza. Odmah nas je prošla volja za jahanjem. Gledali smo ga primireni kako je gospodski pasao.
A onda, na naše veliko iznenađenje on isturi, tko zna zašto, svoju ogromnu crvenu kitu. Marini se ote uzdah. Tatiana je opet pocrvenjela.
– Koja alatka Bože mili – Tomo će.
– Da mi je samo malo da ga pomilujem – reče Marina, više ozbiljno nego u šali.
– Učiniti ću ti tu uslugu. Važi? – upita je Tomo.
– Ne budite ludi – pobunih se.
Ali je Tomo već otrčao do konja. Ubrzo je došao sa cijelom kutijom šećera u kockama. Prišao je blizu ždrepcu i bacio mu kocku blizu njuške. Ovaj je s travom uzeo i šećer. Svidjelo mu se, zašto bi inače onako ljubopitljivo pogledao u nas. Tomo mu je prišao i sada ga poslužio vješto iz ruke. Konj postade pitom kao janje.
– Priđi mu sada i malo ga pomazi dolje, neka ga izbaci cijelog napolje – reče Tomo Marini.
Nije se dvoumila. Pomislih da je luda. Nadraženi konj zaista izbaci ogromnu batinu napolje. Tomo ga je i dalje častio šećerom. Marina poče da se igra sa nesvak**ašnjom kitom. Nije dugo izdržala, jednom je rukom mazila ogromnu kitu, a d**gom je počela sebi da drka pičku.
Tatiana je stiskala butine. Nisam izdržao, prišao sam joj, nježno je položio na travu, blago joj rastavio noge i stavio sam joj ga u već vlažni pičić. Jauknula je, a onda su njeni krhki prsti grebali po mojim slabinama.
Konj je izgleda i sam bio nadražen, počeo je da se opasno propinje, da čudno rže. Tomo je izvukao uspaljenu Marinu i odmah je u blizini počeo silovito jebati. Marina je vrištala od uzbuđenja.
Uskoro smo mirno spavali. Probudilo nas je neko graktanje vrana – sletjele su na ostatke hrane pored obale. Brzo smo se vratili prebivalištu. Na vrijeme. Sunce je zalazilo, kada gazda dođe po konja. Dok ga je gazda vukao konj se osvrtao tražeći nas.
Javiše se slavuji. Brzo smo razapeli šator. Malo smo jeli, a više pili.
Tomo je zezao Marinu zbog pastuha.
– E, sada ćete me jebati vas dvojica, a Tatiana, ona ako hoće neka vam pomaže – reče Marina i brzo poče da se oslobađa odjeće.
Bill smo zbunjeni i Tatiana i ja.
– Dok izbrojim do tri svi da ste goli – reče Marina zapovjedničkim tonom.
I zaista bili smo goli. Marina je sve deke iznijela van šatora. Mjesečina se igrala po Tatianinom tijelu. Bilo je to divno tijelo. Osjetih kako mi se kita diže. Vidjela je to i Marina i moj se kurac nađe u njenim ustima. Tomo je pak lizao Marininu pičku. Tatiana se snebivala pa je počela da ljubi mene po vratu i leđima. Mislio sam da ću se istopiti od miline.
– Mačko, daj malo obrađuj moje sise – zastenja Marina.
Tatiana je prešla da se igra sa njenim lijepim sisama. A Marina mi je sve brže pušila. Ubrzo se namjestila, tako da sam joj ušao u vlažnu pičku, a Tomo u guzu. Tatiana je jezikom šarala po njenim bradavicama, a onda poče da ih siše. Marina je jaukala od zadovoljstva, ponavljala je riječi: “Ah, rasturite me, uništite me, još, dublje, još…”
Dugo je to trajalo. Umorna Marina ležala je opušteno. Tomo je ležao zaronjen glavom u njene grudi.
Odveo sam Tatianu u šator i ubrzo smo započeli našu ljubavnu igru. Što sve jedno d**gom nismo radili. Ne znam tko je ljepše doživio vrhunac. Toliko nam je bilo lijepo da smo u tom zagrljaju i zaspali.
U neko doba jutra probudiše nas ptice. Pjevale su sve od reda. Mislio sam da se nalazimo u raju. Veličanstveno. Probudio sam Tatianu i odveo je na rijeku. Marina i Tomo su također bili budni. Sve je mirisalo na još luđi seks…