Hypothetice {Ruris Idyllium} - Part III
Kao po navici, alarm na mobitelu budio me je u 8:ooh. Zar već? Isključio sam zvono. Glavu sam okrenuo u desnu stranu. Mjesto pored mene bilo je prazno. Ležao sam na leđima. Razmišljao o priželjkivanom, ali ipak neočekivanom slijedu događaja od prije osam ili manje sati. Bilo me je stid i sramota. Od same pomisli da ću se ponovo sa njim vidjeti, sklopio sam oči i grčio žile na čelu. Grozno sam se osjećao ali, pomisao na Bratovu kitu među mojim guzovima uzbudila me. Uzbudila me jako. Znao sam da u kući nikoga nema. Dajnica je na poslu. Mali rođak je u školi. Iz helanki izvadio sam napola dignutu kitu i počeo je navlačiti šakom svoje lijeve ruke. Kao i Brat sinoć, prstima desne ruke prelazio sam preko bradavica. Kroz cijelo tijelo trnci su me stizali. Zatvorio sam oči. Razmišljao sam o njemu, dok sam nesvjesno ubrzavao drkanje svoje, ne tako velike niti debele kite. Stiskao sam bradavice. Ubrzano sam disao. Tresao sam se. Grickao sam donju usnu. Onda sam, neočekivano, po golom, gornjem dijelu tijela, izbacio mlazove guste i tople sperme. Iznenađeno sam gledao u spermu na svom stomaku, grudima svojim. Disanje sam lagano vraćao u normalu. Kita je i dalje pulsirala, ali se spuštala. Ponovo sam sklopio očne kapke. Misli su mi se razbistrile. "Fuck!" - izustio sam otvarajući oči i naglo iz kreveta dizajući se.
Lijevom rukom tražio sam potkošulju, koju sam sinoć ispod trosjeda sakrio, kako bi i svoju spermu sa tijela uklonio. "Fuck!" - ponovio sam. Potkošulje nema! Pogledao sam na sat. Kazaljke su pokazivale 8:15h. Brzim korakom do toaleta sam otišao, kako bih se što brže istuširao. Bože, kakva sramota! Trljao sam tijelo kokosovom kremom za tijelo. Dajnica je vjerovatno pronašla moju potkošulju, na kojoj je bila sperma njenog brata. Zemljo, otvori se!
Obukao sam se brzo i bezobzirno. Nadao sam se da me neće dugo držati prvog dana mog volonterskog rada. U plavoj body majici, bijelom teksas šorcu do iznad koljena i crnim sandalama, istrčao sam iz kuće, te krenuo niz avliju. Nisam želio, niti imao vremena provjeravati da li su radovi na novoj kući nastavljeni i ovog dana. U putu, razmišljao sam o potkošulji i sramoti koja me čeka kada se Dajnica sa posla vrati. Mrzio sam samog sebe. Mrzio sam i Brata. Teških koraka, dovukao sam se pred vrata frizerskog salona, deset minuta prije dogovorenog vremena. Bio je to lokal u donjem dijelu dvospratne kuće, koja se nalazila na kraju ulice. Ušao sam. Nema nikoga. Hm. "Idem! Dolazim!" - čuo sam piskavi ženski glas iza zastora, iz d**ge prostorije. Ispred mene stojala je žena u kasnim tridesetim godinama. Visoka, mršava plavuša uskog struka i bujnih grudi. Na sebi nosila je bijelu haljinu ukrašeni ružinim dezenima crvene boje, koje je usparila sa crvenim potpeticama i jarko crvenim karminom. Obratila mi se s glupavim osmijehom na vidno izboranom licu: "Ljepoto, ovo je ženski frizer". Gledao sam je ravnodušno: "Znam. Došao sam po preporuci Dajnice. Ja sam volonter". Poglednom je prešla preko cijele moje konstrukcije. "Mislila sam da smo se dogovorili da dođeš sljedeće sedmice" - izgovorila je zbunjeno dok je roletne na prozorila dizala, te dodala: "Sjedi, ljepoto". Sjeo sam u crnu, kožnu fotelju. Šutio sam i dalje razmišljajući o potkošulji. Nakon upoznavanja i upoznavanja sa mojim obavezama, došla je i prva mušterija. Starija gospođa koja je, sudeći po rekaciji Alise {moja gazdarica} bila naručena.. Preuzela je odgovornost nad gospođom koja je htjela minival.
Dok sam sjedio i na viklerima gumice stavljao, začula su se ulazna vrata. Podigao sam glavu i u momentu sam vratio film na jučerašnji dan. Bio je to Hodža, koji mi je u džamiji održao ters. Na sebi je imao svjetlo plave teksas pantalone, bijelu košulju ispod koje se navirao stomak, kojeg je ipak htio sakriti. Na nogama je imao crne cipele. Izgledao je d**gačije... Izgledao je... normalno. "Es-selamu Alejkum" - pozdravio je ne sk**ajući iznenađeni pogled sa mene. "To je moja ispomoć. Volontirati će narednih 30 dana" - rekla je Alisa dok je gospođi prala kosu. "Šućur Allahu" - izgovorio je, okrenuvši se ka meni: "Nisam znao da i frizer si. Hajd' lijepo". Nasmijao sam se. Nisam bio pametan šta d**go reći. Mobitel mu je zazvonio, te je javljajući se, napustio lokal. "Zar niste rekli da je ovo ženski frizer?" - znatiželjno sam upitao Alisu. "Ljepoto, nemoj me persirati molim te. Izgledam li ti ja staro?" - nasmijala se, a i gospođa koja je sada već sjedila ispred ogledala. Nastavila je: "Ovo je Mustafa. On je Hodža. Takođe, on je i moj, ali i tvoj gazda u narednih 30 dana". Zbunjeno sam je gledao, spuštajući zdjelu sa viklerima na stakleni stol. "Ovo je njegova kuća. Ovo je njegov lokal. Ja sam samo radnica, ti si samo volonter". Zvono mobitela čulo se. Alisa se javila. Bože, može li ovaj dan ikako biti gori nego što već jeste? "Ljepoto, gazda te zove da odeš kod njega na sprat. Želi, valjda, evidentirati tvoje prisustvo" - rekla mi je Alisa niskim tonom. Može. Uvijek ima gore od goreg.
Nakon Alisinih uputa, zaputio sam se na sprat. Vrata su bila širom otvorena. Kao lopov, laganim koracima prelazio sam preko praga i hodnika, koji me doveo ispred d**gih, zatvorenih vrata. Pokucao sam, gotovo nečujno. "Uđi, uđi" - s d**ge strane vrata dopiralo je. Ušao sam za sobom zatvarajući vrata. Stajao sam ukočen. Na dnu sobe, Hodža je gledao kroz prozor, meni okrenutih leđa, razgovarajući na mobitel. Okrenuo se nakon 20-tak sekundi. Rukom mi je pokazao na stolicu i rekao: "Sjedi". Dok sam se spuštao na stolicu, iza sebe sam čuo zvuk zaključavanja brave. Hodža se šetkao po sobi, ne ispuštajući mobitel iz ruku, ne smirujući pomalo zapovijednički ton u svom glasu. Čekanje me smorilo. Odlutao sam u mislima. "Izvini, nisam zamaptio tvoje ime" - prekinuo me Hodžin glas, pružajući mi desnu ruku. "Ja sam Benjamin" - odgovorio sam uzdižući se iz stolice, prihvatajući rukovanje. "Vjerovatno ti je Alisa već i rekla. Ja sam Mustafa". Sjeo je na stolicu preko puta mene. Dijelio nas je veliki, od punog drveta, ručno pravljeni stol. Piskarao je nešto po listu papira. Razgledao sam po sobi. Imao sam osjećaj da se ponovo nalazim u džamiji. Zidovi su bili ukrašeni okvirima unutar kojih su se nalazila arapska slova. Na polici se nalazio Kur'an, dva-tri tespiha. Šta je sljedeće?
"Kada si završio školu?" - upitao me je. "Nisam završio. Ja sam d**gi razred" - odgovorio sam umiljato. Ispustio je olovku iz ruke i položio je na stol pored lista papira. "Maloljetnik" - izgovorio je u čuđenju, dizajući glavu. Gledao me je pravo u oči. Njegov pogled hladan je bio. Nepomično sam na stolici sjedio s rukama položenim na koljenima. "Da" - nesigurno odgovorio sam. Ustao je sa svoje stolice. Napravio dva-tri usporena koraka oko stola i zaustavio se na ćošku desne strane stola. Ruke je prekrstio u gornjem dijelu tijela, na svojim grudima. Bio je pola metra udaljen do mene. Gledao sam ga iz žablje perspektive. Izgledao je veći nego što uistinu jeste. "Imaš li djevojku?" - upitao me. Potpuno irelevantno za jednog volontera, ali odgovorio sam: "Da, imam". Kao da je i očekivao sličan odgovor. "Nemoj me lagat. Ne danas" - smireno je rekao, lukavo smijući se. Šutio sam. Gledao sam ga u oči, netrepčući. "Sa nama ćeš biti narednih 30. dana" - rekao je, desnu ruku polako spuštajući na svoje međunožje, te dodao, stiskajući svoju kitu preko pantalona: "Ne sumnjam da će nam biti lijepo". Nisam uspio. Oči su mi same prema njegovu međunožju krenule. Primjetio je, te kitu ponovo, šakom svoje desne ruke, stisnuo i pomazio. "Znaš" - ponovo je progovorio "Poznam takve kao ti. Nevinog izgleda, ipak besramno pohotno, bezuspješno diskretne i nesumično željne... kako ono kažu, pederčine!?". Iznenađen njegovim odabirom riječi, u strahu sam glavu podigao. Gledao sam u oči. Lukavi osmijeh nije sk**ao sa lica. Kao da je uživao. Počeo sam pucati prstima. Unervozio sam se. Navlakuša? Budi pametan! Konačno sam, drhtavim glasom rekao: "Izvinite, ako želite, ja ću se povući. Ipak, mislio sam da je moja dajnica razgovarala sa vama, i da ste se dogovorili u vezi sa mojim volontiranjem u vašem frizerskom salonu".
Dok sam se pokušavao opravdati, izvući iz nastale, krajnje neprijatne situacije, Hodža je i lijevu ruku spustio na svoje međunožje. Podigao sam posramljeni pogled. Hodža je objema rukama otkopčavao kaiš. Dugme na pantalonama opustio je jednim potezom palca i kažiprsta lijeve ruke, dok je desnom svukao šlic. Prestao sam pričati. Nervozno sam očima kružio po sobi. Ovo se ne dešava! Iz pantalona je, zgužvanu bijelu košulju, izvukao i preko istih prebacio. Prstima je lagano otkopčavao dugmad na svojoj košulji. Kada je otkopčao i zadnje dugme, košulju je objema rukama zabacio nazad, te otkrio svoje tijelo. Momenat kada sam prestao razmišljati o posljedicama. Ispred mene, naslonjen na stol, stajao je Hodža. Polugol muškarac s početka četrdesetih, čije je maljavo tijelo mene izbacilo iz takta. Ubrzano sam disao. Trnci su me obuzimali. Osjetio sam kako mi se od uzbuđenja bradavice krute. Muškarac mojih snova. Kao da to nije dovoljno bilo, Hodža je desnom rukom, iz bokserica izvadio svoju kitu. Oh, Bože! Preko pantalona, visila je ogromna, debela kita sa velikim glavićem. Bože, ova kita je spuštena! Ispod kite navirala su krupna, dlakava jaja. Dlake su takođe krasile područje između kite i pupka. Predivno! Osjetio sam da mi se kita budi. Diže se. Lijevom rukom Hodža je uzeo svoju veliku kitu, nekoliko puta, cijelom dužinom, provukao kroz svoju šaku, dok je desnom mazio svoja jaja.
"Sviđa li ti se?" - upitao me, gledajući me pravo u oči. "Mnogo mi se sviđa" - napaljen, iskreno sam odgovorio. "Pa hodi, stavi ga onda u svoja usta" - rekao i je lukavo smijući se. Kad je bal, nek se i princeza jebe! Ispred njega, na koljena sam bacio se. Ruke sam položio na svoje butine. U desnoj ruci držao je svoju debelu kitu. Lijevom je prošao kroz moju kosu i uhvatio ma za potiljak glave. Gledao sam ga pravo u oči. Spuštenu kitu prislonio je na moje usne. Glavićem kružio je i mazio moje usne, te ga ugurao u moja usta. Njegova ogromna kita ispunila je moja sićušna usta. Rasla je. Dizala se u mojim ustima. Rukom je moju glavu navlačio na svoju kitu. "Puši ga!" - naredio mi je. Njegova kita sada je već bila tvrda, napaljena, mojom pljuvačkom umrljana. Uvlačio sam kitu, koliko sam dublje mogao. Nije to bilo mnogo, ali je bilo dovoljno da Hodžu dodatno napali. Lijevom rukom, kojom me držao za glavu, skupio je moju kosu u rep i počeo me grubo nabijati na svoju kitu. Svaki put, kita bi ulazila dublje. Boljelo me i tjeralo suze na oči. Gledao sam u njegove krupne, crne oči, u nadi da će prestati. Već mi je bilo teško dolaziti do zraka. Umjesto toga rekao je: "Kako su ti usta topla" te dodao: "Ah, te tvoje usnice. Sisaj mi glavić". Usne sam položio na njegov glavić, i kao što mi je rekao, počeo sam ga sisati. Uzdisao je. Zabacio je glavu unazad. Podigao sam svoje ruke i stavio na njegov stomak, na savršeni, idealno maljavi stomak. "Ah, kako to dobro radiš, pederčiću" - izgovorio je drhtavim glasom, objema rukama držući se za rub stola. Opustio sam se. U potpunosti prepustio pušenje Hodžine kite. Taman što sam ruke položio na njegove mekane grugi, njegov mobitel zazvonio je. Trznuo se. Desnom rukom sa stola uzeo je mobitel i javljanjem okončao iritantno, staromodno zvono.
Dok sam sisao njegov glavić, registrovao sam ono što me razočaralo. "Dolazim za pet minuta". Mobitel je spustio na stol. Lijevom rukom svoju kitu izvadio iz mojih usta. Ispred mog lica, desnom rukom držeći me za potiljak glave, užurbano je drkao svoju debelu kitu. U sljedećem momentu, glavić je prislonio mojim zatvorenim ustima. Mlazovi guste, tople sperme špricali su. Prvi mlaz završio je na kapku mog desnog oka, d**gi na lijevom obrazu, dok je ostatak sperme raspodijelio i po mojim usnama razmazao. "Posluži se toaletom, i požuri, već kasnim" - rekao mi je u žurbi. Bez riječi, otišao sam u toalet. U ogledali sam vidio svoje blijedo lice umazano Hodžinom gustom, spermom. Zadovoljno i nevaljalo nasmijao sam se. Pederčiću! Sageo sam se preko umivaonika i spermu sa lica saprao. Izašao sam iz toaleta. U sobi sam zatekao Hodžu u crnom mantilu koji je prekrivao sve osim cipela. Na glavi je imao bijelu kapu. U lijevoj ruci imao je tespih, dok je pod desnom čuvao Kur'an. "Kaži Alisi da je sve u redu" - rekao je pokazujući mi rukom na izlazna vrata, te nakon stanke od nekoliko sekundi dodao, podizući kažiprst u visini svoje glave: "...ali dobro razmisli. Tvoja riječ protiv moje!"
Do kraja radnog vremena, preciznije do 17:ooh, ažurno sam, sa viškom elana obavljao dužnosti kao Alisina desna ruka. Iako veoma sretan, na pomisao da me dajnica kod kuće čeka, bio sam potišten, te me ponovo uhvatio strah i stid. Nakon što sam pomeo frizerski salon od ženskih dlaka, raznih boja, napustio sam radno mjesto, i krenuo kući...
Lijevom rukom tražio sam potkošulju, koju sam sinoć ispod trosjeda sakrio, kako bi i svoju spermu sa tijela uklonio. "Fuck!" - ponovio sam. Potkošulje nema! Pogledao sam na sat. Kazaljke su pokazivale 8:15h. Brzim korakom do toaleta sam otišao, kako bih se što brže istuširao. Bože, kakva sramota! Trljao sam tijelo kokosovom kremom za tijelo. Dajnica je vjerovatno pronašla moju potkošulju, na kojoj je bila sperma njenog brata. Zemljo, otvori se!
Obukao sam se brzo i bezobzirno. Nadao sam se da me neće dugo držati prvog dana mog volonterskog rada. U plavoj body majici, bijelom teksas šorcu do iznad koljena i crnim sandalama, istrčao sam iz kuće, te krenuo niz avliju. Nisam želio, niti imao vremena provjeravati da li su radovi na novoj kući nastavljeni i ovog dana. U putu, razmišljao sam o potkošulji i sramoti koja me čeka kada se Dajnica sa posla vrati. Mrzio sam samog sebe. Mrzio sam i Brata. Teških koraka, dovukao sam se pred vrata frizerskog salona, deset minuta prije dogovorenog vremena. Bio je to lokal u donjem dijelu dvospratne kuće, koja se nalazila na kraju ulice. Ušao sam. Nema nikoga. Hm. "Idem! Dolazim!" - čuo sam piskavi ženski glas iza zastora, iz d**ge prostorije. Ispred mene stojala je žena u kasnim tridesetim godinama. Visoka, mršava plavuša uskog struka i bujnih grudi. Na sebi nosila je bijelu haljinu ukrašeni ružinim dezenima crvene boje, koje je usparila sa crvenim potpeticama i jarko crvenim karminom. Obratila mi se s glupavim osmijehom na vidno izboranom licu: "Ljepoto, ovo je ženski frizer". Gledao sam je ravnodušno: "Znam. Došao sam po preporuci Dajnice. Ja sam volonter". Poglednom je prešla preko cijele moje konstrukcije. "Mislila sam da smo se dogovorili da dođeš sljedeće sedmice" - izgovorila je zbunjeno dok je roletne na prozorila dizala, te dodala: "Sjedi, ljepoto". Sjeo sam u crnu, kožnu fotelju. Šutio sam i dalje razmišljajući o potkošulji. Nakon upoznavanja i upoznavanja sa mojim obavezama, došla je i prva mušterija. Starija gospođa koja je, sudeći po rekaciji Alise {moja gazdarica} bila naručena.. Preuzela je odgovornost nad gospođom koja je htjela minival.
Dok sam sjedio i na viklerima gumice stavljao, začula su se ulazna vrata. Podigao sam glavu i u momentu sam vratio film na jučerašnji dan. Bio je to Hodža, koji mi je u džamiji održao ters. Na sebi je imao svjetlo plave teksas pantalone, bijelu košulju ispod koje se navirao stomak, kojeg je ipak htio sakriti. Na nogama je imao crne cipele. Izgledao je d**gačije... Izgledao je... normalno. "Es-selamu Alejkum" - pozdravio je ne sk**ajući iznenađeni pogled sa mene. "To je moja ispomoć. Volontirati će narednih 30 dana" - rekla je Alisa dok je gospođi prala kosu. "Šućur Allahu" - izgovorio je, okrenuvši se ka meni: "Nisam znao da i frizer si. Hajd' lijepo". Nasmijao sam se. Nisam bio pametan šta d**go reći. Mobitel mu je zazvonio, te je javljajući se, napustio lokal. "Zar niste rekli da je ovo ženski frizer?" - znatiželjno sam upitao Alisu. "Ljepoto, nemoj me persirati molim te. Izgledam li ti ja staro?" - nasmijala se, a i gospođa koja je sada već sjedila ispred ogledala. Nastavila je: "Ovo je Mustafa. On je Hodža. Takođe, on je i moj, ali i tvoj gazda u narednih 30 dana". Zbunjeno sam je gledao, spuštajući zdjelu sa viklerima na stakleni stol. "Ovo je njegova kuća. Ovo je njegov lokal. Ja sam samo radnica, ti si samo volonter". Zvono mobitela čulo se. Alisa se javila. Bože, može li ovaj dan ikako biti gori nego što već jeste? "Ljepoto, gazda te zove da odeš kod njega na sprat. Želi, valjda, evidentirati tvoje prisustvo" - rekla mi je Alisa niskim tonom. Može. Uvijek ima gore od goreg.
Nakon Alisinih uputa, zaputio sam se na sprat. Vrata su bila širom otvorena. Kao lopov, laganim koracima prelazio sam preko praga i hodnika, koji me doveo ispred d**gih, zatvorenih vrata. Pokucao sam, gotovo nečujno. "Uđi, uđi" - s d**ge strane vrata dopiralo je. Ušao sam za sobom zatvarajući vrata. Stajao sam ukočen. Na dnu sobe, Hodža je gledao kroz prozor, meni okrenutih leđa, razgovarajući na mobitel. Okrenuo se nakon 20-tak sekundi. Rukom mi je pokazao na stolicu i rekao: "Sjedi". Dok sam se spuštao na stolicu, iza sebe sam čuo zvuk zaključavanja brave. Hodža se šetkao po sobi, ne ispuštajući mobitel iz ruku, ne smirujući pomalo zapovijednički ton u svom glasu. Čekanje me smorilo. Odlutao sam u mislima. "Izvini, nisam zamaptio tvoje ime" - prekinuo me Hodžin glas, pružajući mi desnu ruku. "Ja sam Benjamin" - odgovorio sam uzdižući se iz stolice, prihvatajući rukovanje. "Vjerovatno ti je Alisa već i rekla. Ja sam Mustafa". Sjeo je na stolicu preko puta mene. Dijelio nas je veliki, od punog drveta, ručno pravljeni stol. Piskarao je nešto po listu papira. Razgledao sam po sobi. Imao sam osjećaj da se ponovo nalazim u džamiji. Zidovi su bili ukrašeni okvirima unutar kojih su se nalazila arapska slova. Na polici se nalazio Kur'an, dva-tri tespiha. Šta je sljedeće?
"Kada si završio školu?" - upitao me je. "Nisam završio. Ja sam d**gi razred" - odgovorio sam umiljato. Ispustio je olovku iz ruke i položio je na stol pored lista papira. "Maloljetnik" - izgovorio je u čuđenju, dizajući glavu. Gledao me je pravo u oči. Njegov pogled hladan je bio. Nepomično sam na stolici sjedio s rukama položenim na koljenima. "Da" - nesigurno odgovorio sam. Ustao je sa svoje stolice. Napravio dva-tri usporena koraka oko stola i zaustavio se na ćošku desne strane stola. Ruke je prekrstio u gornjem dijelu tijela, na svojim grudima. Bio je pola metra udaljen do mene. Gledao sam ga iz žablje perspektive. Izgledao je veći nego što uistinu jeste. "Imaš li djevojku?" - upitao me. Potpuno irelevantno za jednog volontera, ali odgovorio sam: "Da, imam". Kao da je i očekivao sličan odgovor. "Nemoj me lagat. Ne danas" - smireno je rekao, lukavo smijući se. Šutio sam. Gledao sam ga u oči, netrepčući. "Sa nama ćeš biti narednih 30. dana" - rekao je, desnu ruku polako spuštajući na svoje međunožje, te dodao, stiskajući svoju kitu preko pantalona: "Ne sumnjam da će nam biti lijepo". Nisam uspio. Oči su mi same prema njegovu međunožju krenule. Primjetio je, te kitu ponovo, šakom svoje desne ruke, stisnuo i pomazio. "Znaš" - ponovo je progovorio "Poznam takve kao ti. Nevinog izgleda, ipak besramno pohotno, bezuspješno diskretne i nesumično željne... kako ono kažu, pederčine!?". Iznenađen njegovim odabirom riječi, u strahu sam glavu podigao. Gledao sam u oči. Lukavi osmijeh nije sk**ao sa lica. Kao da je uživao. Počeo sam pucati prstima. Unervozio sam se. Navlakuša? Budi pametan! Konačno sam, drhtavim glasom rekao: "Izvinite, ako želite, ja ću se povući. Ipak, mislio sam da je moja dajnica razgovarala sa vama, i da ste se dogovorili u vezi sa mojim volontiranjem u vašem frizerskom salonu".
Dok sam se pokušavao opravdati, izvući iz nastale, krajnje neprijatne situacije, Hodža je i lijevu ruku spustio na svoje međunožje. Podigao sam posramljeni pogled. Hodža je objema rukama otkopčavao kaiš. Dugme na pantalonama opustio je jednim potezom palca i kažiprsta lijeve ruke, dok je desnom svukao šlic. Prestao sam pričati. Nervozno sam očima kružio po sobi. Ovo se ne dešava! Iz pantalona je, zgužvanu bijelu košulju, izvukao i preko istih prebacio. Prstima je lagano otkopčavao dugmad na svojoj košulji. Kada je otkopčao i zadnje dugme, košulju je objema rukama zabacio nazad, te otkrio svoje tijelo. Momenat kada sam prestao razmišljati o posljedicama. Ispred mene, naslonjen na stol, stajao je Hodža. Polugol muškarac s početka četrdesetih, čije je maljavo tijelo mene izbacilo iz takta. Ubrzano sam disao. Trnci su me obuzimali. Osjetio sam kako mi se od uzbuđenja bradavice krute. Muškarac mojih snova. Kao da to nije dovoljno bilo, Hodža je desnom rukom, iz bokserica izvadio svoju kitu. Oh, Bože! Preko pantalona, visila je ogromna, debela kita sa velikim glavićem. Bože, ova kita je spuštena! Ispod kite navirala su krupna, dlakava jaja. Dlake su takođe krasile područje između kite i pupka. Predivno! Osjetio sam da mi se kita budi. Diže se. Lijevom rukom Hodža je uzeo svoju veliku kitu, nekoliko puta, cijelom dužinom, provukao kroz svoju šaku, dok je desnom mazio svoja jaja.
"Sviđa li ti se?" - upitao me, gledajući me pravo u oči. "Mnogo mi se sviđa" - napaljen, iskreno sam odgovorio. "Pa hodi, stavi ga onda u svoja usta" - rekao i je lukavo smijući se. Kad je bal, nek se i princeza jebe! Ispred njega, na koljena sam bacio se. Ruke sam položio na svoje butine. U desnoj ruci držao je svoju debelu kitu. Lijevom je prošao kroz moju kosu i uhvatio ma za potiljak glave. Gledao sam ga pravo u oči. Spuštenu kitu prislonio je na moje usne. Glavićem kružio je i mazio moje usne, te ga ugurao u moja usta. Njegova ogromna kita ispunila je moja sićušna usta. Rasla je. Dizala se u mojim ustima. Rukom je moju glavu navlačio na svoju kitu. "Puši ga!" - naredio mi je. Njegova kita sada je već bila tvrda, napaljena, mojom pljuvačkom umrljana. Uvlačio sam kitu, koliko sam dublje mogao. Nije to bilo mnogo, ali je bilo dovoljno da Hodžu dodatno napali. Lijevom rukom, kojom me držao za glavu, skupio je moju kosu u rep i počeo me grubo nabijati na svoju kitu. Svaki put, kita bi ulazila dublje. Boljelo me i tjeralo suze na oči. Gledao sam u njegove krupne, crne oči, u nadi da će prestati. Već mi je bilo teško dolaziti do zraka. Umjesto toga rekao je: "Kako su ti usta topla" te dodao: "Ah, te tvoje usnice. Sisaj mi glavić". Usne sam položio na njegov glavić, i kao što mi je rekao, počeo sam ga sisati. Uzdisao je. Zabacio je glavu unazad. Podigao sam svoje ruke i stavio na njegov stomak, na savršeni, idealno maljavi stomak. "Ah, kako to dobro radiš, pederčiću" - izgovorio je drhtavim glasom, objema rukama držući se za rub stola. Opustio sam se. U potpunosti prepustio pušenje Hodžine kite. Taman što sam ruke položio na njegove mekane grugi, njegov mobitel zazvonio je. Trznuo se. Desnom rukom sa stola uzeo je mobitel i javljanjem okončao iritantno, staromodno zvono.
Dok sam sisao njegov glavić, registrovao sam ono što me razočaralo. "Dolazim za pet minuta". Mobitel je spustio na stol. Lijevom rukom svoju kitu izvadio iz mojih usta. Ispred mog lica, desnom rukom držeći me za potiljak glave, užurbano je drkao svoju debelu kitu. U sljedećem momentu, glavić je prislonio mojim zatvorenim ustima. Mlazovi guste, tople sperme špricali su. Prvi mlaz završio je na kapku mog desnog oka, d**gi na lijevom obrazu, dok je ostatak sperme raspodijelio i po mojim usnama razmazao. "Posluži se toaletom, i požuri, već kasnim" - rekao mi je u žurbi. Bez riječi, otišao sam u toalet. U ogledali sam vidio svoje blijedo lice umazano Hodžinom gustom, spermom. Zadovoljno i nevaljalo nasmijao sam se. Pederčiću! Sageo sam se preko umivaonika i spermu sa lica saprao. Izašao sam iz toaleta. U sobi sam zatekao Hodžu u crnom mantilu koji je prekrivao sve osim cipela. Na glavi je imao bijelu kapu. U lijevoj ruci imao je tespih, dok je pod desnom čuvao Kur'an. "Kaži Alisi da je sve u redu" - rekao je pokazujući mi rukom na izlazna vrata, te nakon stanke od nekoliko sekundi dodao, podizući kažiprst u visini svoje glave: "...ali dobro razmisli. Tvoja riječ protiv moje!"
Do kraja radnog vremena, preciznije do 17:ooh, ažurno sam, sa viškom elana obavljao dužnosti kao Alisina desna ruka. Iako veoma sretan, na pomisao da me dajnica kod kuće čeka, bio sam potišten, te me ponovo uhvatio strah i stid. Nakon što sam pomeo frizerski salon od ženskih dlaka, raznih boja, napustio sam radno mjesto, i krenuo kući...
9 years ago